Nekoć najveće, danas najslađe selo na svijetu

Tamo gdje obronci Bilogore lagano uranjaju u plodne podravske ravnice, smjestila se Općina Virje. Čine ju naselja Donje Zdjelice, Hampovica, Miholjanec, Rakitnica, Šemovci i Virje. Prema popisu stanovništva 2011. godine u Općini Virje živi 4.587 stanovnika. Okružena čarobnim šumama, rodnim oranicama i opojnim cvjetnim livadama, prava je oaza mira. Virje, kakvo danas poznajemo oblikovala je dinamična povijest i rano naseljavanje. Već u doba Rimljana, Virje je poznato kao postaja Lentulis, na rimskoj cesti između Poetovije (Ptuja) i Murse (Osijeka). U srednjem vijeku se na istom mjestu spominje utvrda i  posjed Prodavić (Prodavicz, Prodawis), koja osnivanjem Vojne krajine prelazi pod vojnu upravu. Nakon opasnosti od Osmanlija uz ime Weissenburg koje datira iz 16. stoljeća i Weisenthurm iz 17. stoljeća. Današnji naziv Virje (Wyrye) se po prvi puta spominje u zaključcima Hrvatskoga sabora u Zagrebu iz 1603. godine i službenim spisima iz 1626. godine. Najnovijim istraživanjima osmanskih dokumenata u Carigradu pronađen je trenutno najstariji spomen imena Virje u zapisima o utvrdi Virolar – Virje iz 1552. godine. Godine 1871. Virje je pripojeno Bjelovarsko – križevačkoj županiji. Tijekom 20. stoljeća doživljava niz reorganizacija, da bi tek nakon Domovinskog rata bila uspostavljena samostalna Općina Virje. Svoj naziv Virje duguje rukavcima rijeke Drave i virovima koje je stvarala zajedno s vodama Komatnice i Zdelje. 

Virovci se ponose svojom poviješću i bogatom kulturnom baštinom. Tradicija tiskarstva stara je više od 120 godina o čemu svjedoči izdavanje tjednog lista Podravac 1893. godine. Prva kino predstava prikazana je 1927. godine, razglasna stanica po cijelom mjestu radi od 1952. godine, a u siječnju 1964. godine proradila je prva lokalna radio stanica. Gorljivi ilirac Ferdo Rusan 1850. godine osniva Glumišno društvo koje daje predstave na hrvatskom jeziku, tada jedino u Hrvatskoj! Dobrovoljno vatrogasno društvo osnovano je 1878. godine i Narodna čitaonica s knjižnicom. Hrvatsko pjevačko društvo Ferdo Rusan osnovano je 1884. godine, a Športsko društvo Podravac 1908. godine. Tijekom svoje povijesti Podravac nije ni jednom promijenio ime i boje kluba, što ga čini jedinstvenim u Hrvatskoj. Osim nabrojanih u Virju danas djeluje niz udruga i društava s nešto kraćom tradicijom. 

Virovska prkačijada i Martinjski dani Općine Virje

Dvije najvažnije manifestacije Općine Virje su Martinjski dani u studenom i Virovska prkačijada u svibnju. Ovi su dani osobito svečani i tada posjetioci mogu uživati u izložbi i degustaciji vina te obilasku vinskih cesta, prikazu dolaska sv. Martina, izložbi kolača udruga žena s područja Općine te uradaka vrtićaraca i školaraca, sportskim natjecanjima, predstavama kazališnih skupina i drugim atraktivnim događanjima.

Fratrovec

Izletnici svoje osvježenje mogu potražiti na Fratrovcu, izvoru svježe, izvorske vode. Šetnjom vinskom stazom mogu otkriti mjesta čarobne ljepote i ljupkih tradicijskih klijeti, zaustavljajući se pritom kod vrsnih vinara uživajući u okusu prvorazrednih lokalnih vina. 

Nalazi se u Koprivničko -križevačkoj županiji

Koordinate: 46◦04'N; 16◦59'E

Naselja u sastavu Općine: Donje Zdjelice, Hampovica, Miholjanec, Rakitnica, Šemovci, Virje

Zauzima površinu od 78,55 km2

Broj stanovnika (2011): 5197

Donje Zdjelice: 74

Hampovica: 268

Miholjanec: 399

Rakitnica: 136

Šemovci: 512

Virje: 3302

Načelnik općine: Mirko Perok (HDZ)

Dan Općine Virje slavi se 11. studenog, na blagdan Svetog Martina biskupa

Župa Svetog Martina

Župa svetog Martina prvi se puta spominje 1334. godine u knjizi „Statut zagrebačkog Kaptola“. Tijekom 14. i 15. stoljeća jedna je od najznačajnijih župa podravskog prostora. Za vrijeme prodora Osmanlija crkvica svetog Martina postaje utvrda Virje, a njezinom obnovom obnovljena je i Župa svetog Martina. U Virje 1942. godine dolaze časne sestre dominikanke, a današnju župu čine mjesta Virje, Šemovci i Sveta Ana. 

Crkva Svetog Martina

Crkva svetog Martina biskupa izgrađena je 1833. godine kao kasnobarokno – klasicistička jednobrodna građevina. Stavljena je pod zaštitu Konzervatorskog zavoda u Zagrebu kao nepokretno kulturno dobro godine 1953. 

Stopa Svetog Martina

Europska mreža kulturnih centara svetog Martina i Kulturni centar sveti Martin – Hrvatska, u suradnji s Općinom Virje i Institutom za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba u okviru Europske kulturne rute sveti Martin iz Toursa, Europljanin, simbol dijeljenja, zajednička vrijednost, koji je ocijenjen Kulturnim itinerarom Vijeća Europe. Stopa svetog Martina nalazi se na pročelju Crkve svetog Martina, a svečano je otkrivena 29. lipnja 2008. godine. Autor „Stope svetog Martina, Michel Audiard o njoj kaže: „To je otisak bose stope, diskretno obilježen podijeljenim plaštem. Stopa vas vodi korak po korak tragom svetog Martina. Pokazuje vam put.“

Donje Zdjelice

Donje Zdjelice sa svojih 97 stanovnika najmanje su i najrjeđe naseljeno mjesto na području općine Virje. Unatoč svojoj majušnosti, selo je aktivno. Žitelji se okupljaju oko Dobrovoljnog vatrogasnog društva koje ima lijepo uređen dom, a služi za brojne kulturne i zabavne aktivnosti mještana.

Donje Zdjelice nalaze se uz sam potok Zdelju, stoga ne čudi njihovo ime. Značenje imena vezano je uz imanja Templara i Ivanovaca koji su u blizini imali svoje velike posjede početkom 12. stoljeća.

Danas su Donje Zdjelice izvor mira i netaknute prirode. Na vama je da zajašite svog dvokotačnog ljubimca i prepustite se uživanju u krajolicima, dok vam povjetarac mrsi kosu.

Hampovica

Hampovica je smještena uz potok Hotovu i cestu prema Bjelovaru. Na Hotovi je bio Filipov i Novakov mlin-vodenica. Danas ima oko 300 stanovnika. U selu djeluje Lovačka udruga, Društvo žena i Dobrovoljno vatrogasno društvo.

Škola se spominje 1891., a do tada su djeca polazila školu u Miholjancu što je bio veliki problem pogotovo zimi. Moderna školska zgrada izgrađena je 1997. godine.

U selu je kapelica sv. Andrije zaštitnika mjesta. Izgrađena je 1852. i posljednji put obnovljena 1995. godine.

Glavni izvor prihoda mještana je poljoprivreda uz ponekog zaposlenog u različitim poduzećima. U selu djeluje obrtnička radionica za betonsku galanteriju čiji je vlasnik Vjekoslav Novaković.

Zanimljivo je da je Hampovica već 1939. imala mjesni vodovod jer je opskrba vodom bio veliki problem žitelja, posebno u vrijeme suša. Voda se koristila iz izvora Delice i Lukačevog jarka i bio je to tada jedini seoski vodovod u cjeloj zemlji. Time su se Hampovčani jako ponosili. Te je godine Hampovica brojila 870 duša.

Polovicom 15. stoljeća u vrijeme vladavine kralja Matijaša Hampovica dolazi u posjed svinjskom trgovcu, pokrštenom švedskom židovu Ivanu Ernuštu De Hampo, po kojem je Hampovica najvjerojatnije i dobila ime. Njegovi sinovi, Sigismund pečuški biskup i Ivan Ernušt mlađi dobivaju darovnicom kralja Matijaša 1477. godine Slavoniju, Podravinu i Međimurje, dok Sigismund ima u posjedu i dio Mađarske. Stariji Ivan De Hampo 1473. postaje glavni rizničar kralja Matijaša te ban Slavonije. Vladavina loze Hampo vladala je ovim krajevima čitavo stoljeće sve do smrti sina kneza Gašpara, koji nije imao nasljednika. Kako je knez Gašpar bio oženjen sestrom Keglevića njegova imanja prelaze u njihov posjed.

Grb grada Đurđevca, jednim od najljepših spomenika renesanse bio je grb obitelji De Hampo, a dao ga je isklesati Sigismund Ernušt i posvetiti svojoj utvrdi, starom gradu u Đurđevcu.

Miholjanec

Miholjanec je selo podno Bilogore, četiri kilometra udaljeno od Virja i spada u najstarija sela u Hrvatskoj.

Prigodom otkrivanja spomenika fratru na izvoru zvanom Fratrovac 1923. obilježilo je 750. obljetnicu svoga postojanja što znači da danas ima preko 830 godina postojanja. Stari naziv naselja je Zdelja prema potoku koji tuda protiče. Već se 1201. u dokumentima spominju imanja Templara i Ivanovaca u Zdelji-Miholjancu, no njihovo prisustvo na tim prostorima datira još mnogo ranije, iz 1160. godine. Iz dokumenata Stjepana Prodavića, zvanog Vrag je vidljivo da njegova imanja graniče sa Zdeljom gdje su imanja Templara i Ivanovaca.

Crkva sv. Mihaela

Danas je broj stanovnika u Miholjancu u opdanju kao i u većini naselja Hrvatske. Miholjanec je župa i ima lijepu crkvu sv. Mihovila poviše župnog dvora. Školu polazi svega osam učenika u kombinaciji I. i II. razreda.

Fratrov zdenac

Fratrov zdenac više, nažalost, nije poznato izletište kao što je to bio nakon 9. rujna 1923. kada je pred velikim mnoštvom svečano otvoren spomenik fratru s izvorom u podnožju. Za gradnju spomenika zaslužna je upornost virovskoga upravnika općine i mjernika Šandora Šarunca, sina austrougarskog generala i majke Virovke.

Upravo je u pripremi dokumentacija za revitalizaciju toga područja.

Rakitnica

Rakitnica je naselje koje se nalazi na južnim obroncima Bilogore i prema zadnjem popisu ima 141 stanovnika.

U tom naselju djeluje Dobrovoljno vatrogasno društvo i Društvo žena.

Zbog malog broja djece škola ne radi od 1959. od kada se djeca prevoze u Hampovicu i Virje. Nakon rata 1945., 21. listopada otvorena je četverorazredna osnovna škola koja je radila sve do 1959. u zgradi Društvenog doma u Rakitnici.

Ljudi se uglavnom bave poljoprivredom ili su negdje zaposleni.

Rakitnica spada u župu Miholjanec. 

Šemovci

Nakon Virja, Šemovci su slijedeće najveće selo u općini. Nalaze se na lijepom položaju, smješteni na sjevernim obroncima Bilogore na cesti Bjelovar- Đurđevac-Virovitica. Naziv mjesta u svojoj osnovi sadrži prastaru riječ za pastirsku nastambu, što nam govori o ranoj naseljenosti mjesta. U prošlosti se uz Šemovce spominju naselja Konačko i Seče. Šemovci su oko 1920. godine bili općinsko mjesto u vrijeme Banovine Dravske, godine 1939. u vrijeme Banovine Hrvatske i do 1945. godine, u vrijeme Nezavisne države Hrvatske.

U naselju obitava 575 stanovnika, koji sredstva za život zarađuju poljoprivredom ili su pak zaposleni izvan naselja. Selo je oduvijek lijepo organizirano i njegovi stanovnici su pratili globalni napredak. Poljoprivrednici, naročito vinogradari, često su se udruživali i sudjelovali na gospodarskim izložbama, poput onih u Zagrebu 1891. i 1909. godine. Selo je imalo aktivne različite zadruge i udruge sve do II. svjetskog rata, no nakon toga razdoblja broj stanovnika pomalo opada, poradi izumiranja i migracija. Taj je trend bio najizraženiji pedesetih godina prošloga stoljeća. Godine 1912. Šemovci su imali 1559 stanovnika, danas tek trećinu, no to mještane ne obeshrabruje u organiziranju brojnih društvenih događanja.

U mjestu još od 1926. godine neprestano djeluje Dobrovoljno vatrogasno društvo Šemovci, koje je bilo glavni pokretač društvenih i kulturnih zbivanja i djelatnosti u mjestu. Šemovci se mogu pohvaliti i djelovanjem glumačke družine i pjevačkog zbora koji su bili iznimno aktivni i plodni. Nogometni klub osnovan je 1956. godine, no još je 1930. godine postojao i djelovao sportski klub Jadran i Viktorija. U Šemovcima je iznimno aktivna Udruga žena koja okuplja velik broj članica i marljivo radi na očuvanju tradicije mjesta. Šemovačka osnovna škola utemeljena je sada već davne 1824. godine, a današnja školska zgrada kupljena je 1883. i preuređena za potrebe nastave. Zbog velikog broja đaka, preko 120, 1899. godine škola je dograđena. Prema podacima iz spomenice 1912. godine bilo je 234 redovita polaznika i 98 opetovničara ili ponavljača. Danas ima samo 10 učenika u I. i II. razredu osnovne škole, a naglo smanjivanje broja učenika počelo je od 1950. godine.